Darija Žilić | Reminiscencija

 

Devedesetih, bila je popularna Morinova rasprava o Europi.

O kontinentu koji svoj početak ima u mitu,

A svoj završetak, činilo se, u organskoj metafori leptira koji nastaje iz gusjenice.

I činilo se, Europa je mnoštvo značenja.

Kada je Slovenija ušla u Europsku zajednicu,

Odlazili smo na kavu u Ljubljanu, za euro i pol pili uz rijeku espresso i gledali kako slovenski pisci zaokružuju Balcanis, i sad postaju dio Mittel svijeta, koji samo čeka ex yu zemlju.

Kasnije, slovenska književnost vraća se opet regiji, čvrsta vrata austrougarskih svodova,

Zaključana su, uglavnom. Jezik je jezik, herderovska tvorevina.

Ulaskom u Europu mladi odlaze na programe, putuju, kapital kola, rat na rubu Azije počinje,

Metafora organskog ploda pretvara se polako

U melting pot tvrdih riječi i jake rakije.

Na počecima novog ljeta, užurbani plebs prebire cente, konverzija novca odvija se u ljetnom intervalu zime, uz južinu i viruse.

Odlazi se na kavu u Sloveniju, po namirnice, i krug se opet zatvara.