Visoke ruže žive u zraku,
Kao da ne znaju za zemnu sušu.
Nektarom žeđaju, šapučuć u mraku,
Na kišu dok čekaju polivušu.
Na pravu ljubav, pramen zlatnog runa,
Misle, dok sunce okrutno ih prži.
I dok se na njih više ne računa,
Na životu ih čvrsta vjera drži.
F. F.
Ilustracija: Internet
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.