Božica Jelušić | Čitam te

Čitam te kao knjigu, uglove ti zavrćem

Premda se to ne smije i znak je loših manira.

Ali od uzbuđenja ja padam i posrćem,

I rečenica neka do dna me srca dira.

Čitam te, ustima mičem, kao da poljupce šaljem,

Metafore raskladam, stihove medne i voćne.

I zanosim se stilom, bravurom, nekim detaljem.

U tijelo teksta ronim, klasike prizivam moćne.

Ljubomorna sam vrlo, u druge ruke te ne dam.

Što te već nisu pronašli, gdje raste divlji pelin?

Kao u zrcalu nekom, ja povijest srca gledam:

U biblioteku svijeta vratiti te ne želim.

Znam da u poglavlju svakom babilonski su znaci;

K nebu se diže kula, lijepa i visoka je.

Pa makar život prođe, slatki su mu ostatci:

Čitam te i uživam... molim se da potraje.

A. Renoir: Čitačica/ Internet