Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 2. veljače 2022.

Sonja Smolec | Tebi, čiji sam uzdah bila

Tebi, čiji sam uzdah bila, poklanjam stihove
Na zalasku sunca obavijenim tišinom,
nebom se prostrla meka ponjava noći.
Kad galebovi krikom najave odlazak dana,
poželjet ću udahnuti mirise frezija,
a ne krizantema.
Ostaje mi tek nedopjevana uspavanka,
zaboravljene riječi pjesama mladosti,
utihla pjesma cvrčka.
Sumrak miriše na prezrelo jesensko voće.
Bez tebe, bez nas… ______________________________________________________________
Pobjednička pjesma na natječaju Zvonimir Golob, 2022.,
© Sonja Smolec, iz zbirke u pripremi "Godina crnih ptica"

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.