Ivan Meroveus | ništa nije slučajno (rovinan)

preživjeli smo Marsov dan
poput iskusnih veterana
i neozlijeđeni preskočili ponoć
a netko drugi stradao je prerano
u gradu hrastova jedan sanjar
predao je svoj glas
snu kog čitav je život imao
otišao je moru ispod oceana
ostavivši pijesak, paučinu i dim
i ništa nije slučajno
kad voliš svijet koji sav je protiv tebe
a zavoliš se s njim
i kad mu daješ predugo se danima
a opet samo tako ispod kože znaš
to je tako premalo
za sve što u njemu imaš

možda i mi smo sanjari
svijetom koji sav je protiv nas
pa mu se dajemo još preduže danima
krateći noći
kako ne bismo u već premalom
propustili sve ono što trebali bi imati
ni to nije slučajno
jer još predublje ispod kože
postaje se sanjar
i nitko ne pita
zašto iz posteljice izmigolje se
buduće svijesti sanjara
kad uvijek već je sve još gotovije
možda davno prije njih
s razlozima čija izravnost
nikad im ne zacjeljuje na koži
i ne gasi im se tek tako lako u očima
a zavoli se svijet koji sav je protiv
i zavoliš se u njemu s njim takvim
i znaš
ništa nije slučajno