Promocija zbirke poezije | Marica Žanetić Malenica: "Zlatarica riječi"

 

U Biblioteci Književno pero Hrvatskog književnog društva iz Rijeke objavljena je poetska zbirka ZLATARICA RIJEČI splitske autorice Marice Žanetić Malenica. Glavni urednik i autor predgovora je Valerio Orlić, urednica i recenzentica Darija Žilić, a dizajnerica naslovnice Daria Čičmir Marković.

Zbirka ZLATARICA RIJEČI , u kojoj su ukoričene 63 pjesme, podijeljena je u tri cjeline: Lutka od gipsa, Posvete i Portal za ljubav i uglavnom se referiraju na proživljeno u različitim razdobljima njezina života, od djetinjstva do umirovljeničkih dana. 

Iz predgovora glavnog urednika Valerija Orlića:

U suvremenoj poeziji danas postoje stvarateljice koje teže svoje unutarnje glasove i svjetove približiti samom užitku čitanja. Liriku Marice Žanetić Malenica možemo oćutjeti u mnoštvu različitih i uzajamnih propitkivanja i o samom smislu života te istinskom življenju. 

Pjesnikinja kroz svoju prizmu sjećanja i zapažanja ispisuje čistu istinu postojanja. Samoća je ušetala kao smiraj za njene nove stihove i bujice riječi. Trepere obrisi sjećanja u pukotinama i slikama svijeta, sve se okreće u krugu života, čak i beskrajna aura razuzdanih snova sveprisutna je u njenom poetskom izrazu. Ona zna da se raduje, voli, tuguje… U potpunosti udiše ovjenčanu tišinu, drhtavu jeku i eho života. 

Izgarajućom dušom ona grli sve drage joj ljude, more, otoke i cijeli ovaj svijet. U ljubavi želi biti voljena i dotaknuta, u životu ne želi prestati maštati i biti dijete i otploviti u svoju bajku.     

... Postoji povezanost između njenih ideja i izvornog nadahnuća što je pokreću da zabilježi riječima, taj pjesnički tajanstveni nagon njenog poetsko zapisa i puta. Sve to postiže kroz jedan viši stvaralački oblik i formu čiste izvorne esencije.   

... Na izvoru nadahnuća ona postaje misaono biće i sve energetske sfere pretače kroz svoje unutarnje ponornice, kako bi nahranila svoje, ali i naše osjećaje, jer njih samo može dotaknuti i probuditi istinska i čista riječ.

... Svojim poetskim šarmom sve slabosti i poroci života u njenim očima izgledaju blaže, jer je pjesnikinja spremna na analizu, na oprost, na davanje i vječno sanjarenje. 

... Kada se pjesnički ushiti izravno oblikuju u djelo, na tako dojmljiv i originalan način, stihovi plijene i odolijevaju trajanju. Tada buđenje stvaralačkog izražajnog procesa u potpunosti sazrijeva u njezinim poetskim uzletima.

Marica Žanetić Malenica u svojoj novoj pjesničkoj zbirci Zlatarica riječi ugradila je svu svoju bogatu punoću jezičnosti i tako nam predočila i približila jednu nadasve lijepu i raskošnu poetsku zbirku u kojoj ćemo pronaći i udahnuti svu njenu ljepotu.     

Iz pogovora urednice i recenzentice Darije Žilić:

... Njezin je poetski rukopis obilježen blagom ironijom, te samoironijom kojom se lirska junakinja osvrće na vlastiti život, snatrenja, očekivanja. Tema prolaznosti dominira, usporedba vremena mladosti i sadašnjeg vremena zrelosti i rekapitulacije. Pritom ona reže svojim poetskim skalpelom, ne štedi ni sebe, ni svijet, ni vlastite iluzije. Kao da svojim pisanjem želi prekrojiti život koji joj je dat, dati mu dodatni smisao, jer pisanje je strast. Kao što i sama ističe „brzo pišem, još brže brišem/jednu misao lako zamijenim drugom“. I posve je očito da su Maričine pjesme nastajale u dahu, da nose u sebi trag epifanije, trenutka u kojem su nastale.

... Na kraju, nije slučajno da autorica zbirku pjesama naziva „Zlatarica riječi“. Ona se tim riječima posve predaje, kroz njih živi, ostvaruje vlastitu samosvijest, ona kuje stihove svojim tihim dijetlom, sada kada je osnažena životnim burama i neverama, može se prepustiti tome. Njezino pismo nastavlja se na pjesnikinje i književnice, na žensku genealogiju, a nije slučajno da jednu pjesmu posvećuje Ivani Brlić Mažuranić, te da dojmljivo referira na nesretnu Sylviju Plath. Na kraju, život majke, radnice, supruge sad se povlači pred svijetom pjesnikinje, izlazi iz okvira, donosi novi fluks energije, a užitak stvaranja s lakoćom prelazi na čitatelje.

 

Marica Žanetić Malenica rođena je u Veloj Luci na Korčuli naslijedivši očeve blatske i majčine velolučke gene.  Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završila je u Sarajevu (BiH), a ostale razrede gimnazije i Ekonomski fakultet u Splitu, gdje i sada živi. Tijekom većega dijela radnoga vijeka obavljala je novinarske poslove u redakciji glasila HEP Vjesnik prateći područje elektroenergetike. Po odlasku u mirovinu počela je pisati pjesme i kratke priče te nastavila pisati putopise.  

Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Umjetničke likovno-pjesničke unije Vlaho Bukovac Split i Društva za promicanje kulture Kvaka Velika Gorica.  

Do sada je objavila četiri poetske zbirke: Da je noćas bilo (ULKU Vlaho Bukovac, Split, 2018), Četiri čarobne riječi (pjesme za djecu – ULKU Vlaho Bukovac, Split, 2018), Žena svojih godina (Kvaka, Zagreb, 2020.) i Vonji ditinstva (Narodna knjižnica Šime Vučetić Vela Luka, 2021) te putopisnu prozu Zemlja uvezene povijesti – Dnevnički zapisi iz Australije tiskanu u nakladi Centra za kreativno pisanje (Zagreb, 2019). Zlatarica riječi je njena peta poetska zbirka.

Poeziju i prozu redovito objavljuje u web časopisu za književnost Kvaka, na portalu Hrvatski glas Berlin, gdje ima svoju rubriku naziva Tragom uspomena te u časopisu Mali Pero. Pjesme i priče su joj nagrađivane i pohvaljivane te uvrštene u više od devedeset zbornika i časopisa u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.