svaki put na izlasku iz stana
pokupim ključeve španjolskog vrta
i to dvorišnih vrata
a nije mi jasno odakle mi
bilo je puno prije mene, sjećanja nisu moja
a znam da igrali smo se na prašnim ulicama,
žonglirali narančama
ispod badema, ludog cvijeta, u palmiku, na livadi
zabljesne me još igra svjetla
s reljefa iz Toleda
neka istinska vatra
i do mora dođi
zapisano je: baci me u more
i adio
i pisma, slike, pjesme baci
tamo gdje smo ušutkali terijere,
krotili lavove,
zaustavljali kišu, ako nam se riječima htjelo
jer bili smo studenti mistike
puno, puno prije nego smo se rodili
mi smo prevodili ono što smo ponijeli
ispod tih lukova od potkove na podu hrama
a sad vrati vatri i zapjevaj
i vrati meni život taj
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.