Posveta
Danas je 99. rođendan Vesne Parun
Tomislav Marijan Bilosnić
Naranča ili dlan Vesne Parun[1]
Riječi su pune naranči
gledajte kako padaju
U oblacima spazih naranču
svoj dragi otok
Pjesme su naranče
neven u mojim kosama
Čitav sam život ljubila naranču
koju nisam vidjela od mora
Svemu su krivi mornari
što odlaze
za plodovima
Istok bijaše plav od naranče
i zapad narančast
kao moje ruke sklopljene
oko zrna jantara
A sad poput gologa stabla
stareći pišem i gledam
u vrt našega srca, radostan
kad narančasta jedra po njemu plove…[2]
Ovo dugo pismo riječima
razdvoji nas kao ocean
Ni bol se više ne vraća
naranča je daleka lađa
u san utopljena
Riječi su pune naranči
bol koja se kotrlja obalama
U prostor zanjihan
stihove zabadam
u naranču na dlanu
daleke ruke mornara
u grcaj sunca u vodi
u tihi odjek vesala
onoga koji nam je obećao more
Šolta, travanj 2019.
_______________________________________________
[1] „Naranče Federica Garcie Lorce“, Zadar, 2020., str. 92.
[2] Vesna Parun: Ja koja imam nevinije ruje (Sonet o naranči), Naklada ZORO,
Zagreb - Sarajevo, Profil Multimedija, Zagreb, 2010., str. 137-138.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.