Htjela bih ti napisati nešto nježno.
Kako je sve izvan nas,
i trebamo dohvatiti vanjske suštine,
pa ih ugnijezditi u vlastitu nutrinu.
Htjela bih ti napisati nešto svileno,
kako je tkanina od koje smo sazdani krhka,
i istodobno nepoderiva.
Istodobno, htjela bih ti reći koliko te volim,
i kako se u mojoj nježnosti uvijek možeš odmoriti,
od svakodnevice,
od pitanja bez odgovora,
od divljih zvijeri jastva,
koje prodiru
kroz mokre plahte sna.
Tu sam. Upoznaj me.
Ne trati vrijeme.
Htjela bih ti darovati porube
koje tkam za dobro tvoje slatke duše
u kojoj dunje okreću pedale dana.
Negdje između Istoka i Zapada,
trajne točke su te opkolile.
Vjeruj im i mirnom moru.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.