Iznudim svjetlost za život,
Napravim pometnju u svemiru
I okrenem se zauvijek Suncu...
Prsti hrle da otvore zatvarač istine...
Iz dlanova isijava nakupljena toplina...
Hajde da nahranimo gladno dijete
I zaustavimo suze nevina čovjeka,
Spasimo ih svojim srcima,
Raspimo istinu oslobađanja
Ruka tako topla ima uvijek nešto da dade
Drugoj ruci koja je hladna,
Da je ovlaži kapljom ljubavi
Da od darovanog zadrhti
Da nada licem preleti
Ublažujući strah od sutra
Ublažujući strah od ovoga trenutka...
Kako da nadživim vrijeme
Iznudim svjetlost za život
Napravim pometnju u svemiru
Da se svi okrenemo Suncu...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.