U mojem su sonetu Vitruvijeve mjere
(U svemir da se može lansirat svakoga trena)!
I rima, radi sjaja, u lužini se pere,
A strofe vežu žicom od čistog molibdena.
Da sonet bude muško, ja poružnim mu lice.
Izbacim epitete i ukrase baroka.
Metafore mu jetkam ekskretom noćne ptice,
A ružnu brazgotinu ostavim pored oka.
Moj stih je sav od srebra. To sve su parne riječi.
A neparne od zlata: prva, treća i peta.
Grešku u koracima moj strogi ritam priječi.
Naslov izbije kao - otpor poretku svijeta.
Pitaš li gdje sam... Stratford! Tamo ćeš naći mene.
Sa Shakespeareom pod ruku gdje gradimo katrene.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.