Slaven Kopanja | Beznađe nedeljnog ručka

 

Beznađe svečanog nedjeljnog ručka se nadvilo nada mnom 

Prepuna trpeza, praznina u duši, k'o riba sa stola na suvom 

Prijatelji su na tankom ledu, mori ih nezaslužena sudbina 

Istina nikog ne zanima, jer i laž dovoljno dobro ubija

Ne želim da znam gdje je i kako izgleda Zana Nimani sada 

I previše riječi smo potrošili, a sve uzaludno, izgleda 

U meni duhovi svih turista što su prošli kroz hotel Belvedere 

I četiri jahača apokalipse kojim niko ne smije da sere

U godinama devedeset druga, treća i četvrta 

Po Edgware road-u me prate njihove sjene