Marica Žanetić Malenica | Idi

  

Sve smo si već rekli,

svatko je svoju iscijedio muku,

više nemaš u rukavu asa,

tek praznu mi pružaš ruku.

Brodolomci smo, kazuju nam lica,

pa pokušajmo kao zreli ljudi

ugaslu ljubav mirno odložiti

u staru mapu neuspjelih skica.

Ti vješt si ribar ženskih duša

i moja ti je dugo s udice jela,

al' ljubav nije poput one ptice

što iznova se diže iz pepela.

 

Zato idi, bez glasa, bez bijesa,

neka te sretna misao prati,

a ja ću sudbu još jednom molit'

vjeru u pravu ljubav

milostivo nek' mi vrati.

 

 

(iz zbirke „Žena svojih godina“)