poput Antarktike
pristaje u smirenost
ocean vjerojatnosti
iza tebe bjesni kaos
Pacifik mlati Atlantik
sirensko je davljenje
put Ognjene zemlje
ozarene snatrenjem
o cvastima Patagonije
zaslini spram vrhnja
nebeske izvjesnosti
ne bi li sunuli cepini
dereze grizle sladom
realizacije sigurnosti
pod zub kad bi je bilo
raznijelo bi postojanje
ovim bijelim poljima
gdje učini se vječan
hrapavošću skrutnut
vjerojatnosni tvoj val
treptao ne treptao
izmijesi se sve u hipu
iz bonace u bonacu
oslijepio bi u napast
žalovati mjesečinom
zar ispari Cerro Torre
aman aman uzaman
eno ga uvelog u mjeri
centralne tendencije
evo ga gle pritajenog
treperi harmoniziran
matematički te čeka
baš ovdje kuda kročiš
tim poluotokom spasa
koji se postupno širi
koji podrži tvoje tijelo
dok proničeš bezdan
svoj trag iznad ništice
u pukotini ledenjaka
ustraješ blizak toplini
moguć u svemogućem
nizašto ne napuštajući
milosnu si zahvalnost
zašto bi snažio mrzlinu
krčenjem neizvjesnosti
grliš trijezno svoju peć
ona plamti onkraj kore
popucale izranjanjem
prozirnog unikata boje
što rađa te u beskraj
niz vrletan trenutak
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.