ponedjeljak, 7. prosinca 2020.

Oleg Antonić | Svitak iz toplijih krajeva







poput Antarktike 
pristaje u smirenost 
ocean vjerojatnosti 
iza tebe bjesni kaos 
Pacifik mlati Atlantik 
sirensko je davljenje 
put Ognjene zemlje 
ozarene snatrenjem 
o cvastima Patagonije 
zaslini spram vrhnja 
nebeske izvjesnosti 
ne bi li sunuli cepini 
dereze grizle sladom 
realizacije sigurnosti 
pod zub kad bi je bilo 
raznijelo bi postojanje 
ovim bijelim poljima 
gdje učini se vječan 
hrapavošću skrutnut 
vjerojatnosni tvoj val 
treptao ne treptao 
izmijesi se sve u hipu 
iz bonace u bonacu 
oslijepio bi u napast 
žalovati mjesečinom 
zar ispari Cerro Torre 
aman aman uzaman 
eno ga uvelog u mjeri 
centralne tendencije 
evo ga gle pritajenog 
treperi harmoniziran 
matematički te čeka 
baš ovdje kuda kročiš 
tim poluotokom spasa 
koji se postupno širi 
koji podrži tvoje tijelo 
dok proničeš bezdan 
svoj trag iznad ništice 
u pukotini ledenjaka 
ustraješ blizak toplini 
moguć u svemogućem 
nizašto ne napuštajući 
milosnu si zahvalnost 
zašto bi snažio mrzlinu 
krčenjem neizvjesnosti 
grliš trijezno svoju peć 
ona plamti onkraj kore 
popucale izranjanjem 
prozirnog unikata boje 
što rađa te u beskraj 
niz vrletan trenutak 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.