nedjelja, 25. listopada 2020.

Lorena Vojtić | Smiraj

 

Voljela je postojati. Dok je spavala u zvijezdama, često joj se zlatna prašina zaplela u kosu. Ta je žena vrlo nemirnog duha, krajnje nepostojana. Tišina otkriva ono što nam leži na duši. Najljepše je pisati, taj osjećaj, zapravo, nitko ne može pojmiti. Slutiš li spokoj? Nedostaje još jedna nit, kako bi život bio u potpunosti ispunjen.

Često se na njenom licu mogla otkriti zamišljenost, vječno propitkivanje, izgubljenost, 
ali nije bila hladna, već naprotiv, previše je za sve brinula; sanjajući nesvakidašnje snove - ispunjene potisnutim željama i neizvjesnom budućnošću. I onog trena kad se probudila, sve je nestalo, otišlo, kao i uvijek...

 

 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.