Božica Jelušić | Redak o Vesni

A sada opet: redak o VESNI,
Što stih porađa blagovjesni.
Ko ljiljan cvatući usred drača,
U carstvu zloće, crnoga trača.

Raskošno nježna, voćka bijela:
Sretna u tijelu svoga tijela.
Nikome trajno pripadajuća,
A skladna poput vaze od tuča.

Sedefna, školjkasta, naša periska.
Kojoj su versi biserna niska.
Metafora joj gipka i skočna,
A slika živa, blistava, sočna.

Napuštaju je snaga i ljudi,
Pa ipak, treptaj u srcu je budi.
Erato dođe: igraju piljaka.
Na stolu čaj od ljekobiljaka.

I prođe zemljom, moćna ko stećak.
Osmjehnu nam se: "Bila sam dječak".
U samostanu naranče skrita,
Dok redak o njoj u beskraj hita.

25. listopada 2020

Fotografija: Wikipedija