Božica Jelušić | Fenomen Leonardo

Usprkos svemu-izložba LEONARDO u Muzeju grada Đurđevca,na pravom mjestu, gdje ove sprave i čuda pripadaju! Jer očekivano, to nisu slike, crteži, rukopisi, već maleni modeli po zamislima genija renesanse, koje je stanoviti majstor-drvodjelja na totalno umjetnički način izradio. I vidi se ponovo: cijela renesansa bila je u Leonardovu umu, kao svijet ljepote, raskoši, razigranih potencijala i uzdignuća ljudskog duha u svim zamislivim sferama.

Snovi o visini, o letu, o kretanju na kotaču, o ronjenju u dubine, o mehanici i kibernetici, u Leonardu su bujali kao gljive oko raskošna panja. Vidio je visoko, duboko i daleko,te ne možemo gotovo ni zamisliti s čim je sve bio u dosluhu.

Majka mu je u osmom mjesecu trudnoće pala s konja, pa se rodio prerano, kao nedonošće. Ponekad mislim, da je dozrio svih devet mjeseci, letio bi na Mjesec, u vlastitoj raketi! Pisao je naopako, risao kao da ima tri ruke, pokorio je vrijeme, preskakao je stoljeća, aktivirao dijelove uma koji kod drugih još uvijek spavaju, kao da stojimo u višestoljetnoj hipnozi. Unuk mi veli da su svi njegovi ratni strojevi napravljeni s namjernom greškom, da ne bi bili upotrebljeni protiv čovjeka. Inžinjeri novoga doba veoma su se pomučili, dok nisu otkrili "Leonardovu kvaku", i neke od njih učinili efikasnima.

Naravno, ja ga držim među svojim svecima i blaženicima, ne zbog Mona Lize, ni stihova i glazbe, ne zbog kugličnih ležajeva, padobrana, helikoptera i ostaloga, već zbog prototipa bicikla, kraj kojega sam se večeras uslikala. Spasio mi je dobru trećinu života taj Bicikletto, veliki prijatelj mojih dana, od najranijeg djetinjstva.Ne znam tko je ono rekao "Svjetovi se neumoljivo udaljavaju od naših zamisli", no ja još uvijek vjerujem da će se novi Leonardo pojaviti i ponovo ih lasom uma dohvatiti i dovući u tužni ljudski svijet. Čak ako i ne budem ovdje, ja ću nekako znati da se ta vjera isplatila.

Kao i ovo podsjećanje na čistu božansku iskru, rsplamsalu u jednom biću u doba Renesanse.