Kolumne

subota, 19. rujna 2020.

Pramcem u sumrak


Vidikovac

Piše: Jelena Miškić

Posljednjih dana neumorno uređujem svoj balkon. Vrijeme je divno blagonaklono, vrućine su primjerene za bablje ljeto, sve dozrijeva, najljepši dio godine. Maštam o lijepo uređenom balkonu sa zanimljivim balkonskim namještajem, malo zelenila, malo kiča, otvoren bar.. Šala. Međutim, smrdljivih Martina kao u priči ovih dana, stoga sam se prisjetila starog babinog recepta s jabučni octom koji kaže - namazati rubove prostora i neće dolaziti. Mala se smrtno boji buba i bubica, žao mi djeteta. Ja ih lovim rukama, iako kasnije smrde, ne ljutim se, pokušavam ih vratiti prirodi. Žgadija napravi krug i eto ih natrag! I tako Jelka iznijela sve s balkona i udari šmirglat jabučnim octom po pločicama, baba je uvijek bila boginja čistoće. Kud me vrag tjerao da podignem pogled! Tako mi svih bubnjeva Darkwooda... Novi susjed na njegovom balkonu gol golcat kao od majke rođen! Veša veš!

Ok, rujan je nešto topliji od prosjeka, ali..

Bome isklesan... 

Prvo sam se bacila na koljena da me ne vidi, onako stručno, imat ću šljive garant, vojnički - atomski s desna od šoka, a onda mi je toliko u nos udario onaj ocat da sam četveronoške kašljuću uplazila u stan, da me netko ne čuje. Kašljem, kašljem i kašljem, ali znatiželja je ubila mačku. 

Ćirim kroz prozor... Le lee...

Kašljem i tipkam poruku drugoj susjedi - Kava na mom balkonu za vikend? Extra pogled. 

Ta žene smo...Veš se mora prati! 

Ali da se vratim octu...

Nisam sigurna da je upalilo. Moj novi vidikovac ima potenciju u budućnosti. Vratimo se tom octu. Opet..

Kako se riješiti smrdljivih Martina da mogu vječito bit na balkonu?

Hvala na savjetima. 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.