petak, 18. rujna 2020.

Manuela Bareta Buličić | Sjedila sam...





Sjedila sam priljepljena
Obrazom uz okno prozora
I srcem – izvan njega
Jer odlutalo je
Izvan okvira
Mojih nadanja
Stremljenja
Mojih misli
Što stalno su ga htjela
Vratiti tamo
Gdje spada
U grud
Koja bijaše oteta
I nikad vraćena
Zapravo
I stvarno
Jer srce je tuklo
Izvan okvira
Okna staklenog
I za oko
Nedodirljivog


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.