Ludwig Bauer | Prikrada se

Prikrada se, kradomice
uzima mi stalno dane.
Pokazuje vedro lice,
gdje-gdje boru, mjestimice.
Prikrada se, potkrada me.

Prikrada se, danomice,
prikrada se tiho, tiše.
Moje bivše stranputice
pokradene hametice.
Iza mene ničeg više.

Prikrada se, kradomice
ostavlja mi kratko Sada.
A budućeg sve su skice
stalno kraće smicalice:
ptica leti, al i pada.

Prikrada se, nemilice:
Zato sada me poljubi!
Ostalo su besmislice.
Prošlost nesta strelimice,
budućnost se sutra gubi.

Prikrada se, kradomice
sve odnosi, nemilice,
sve ljubavi, krasne žene,
sve do kraja toga niza,
kad se Ništa ispred mene
sastane sa onim iza.