Ludwig Bauer | Kratke proze Nikole Šimića Tonina

Nikola Šimić Tonin: Busovačke priče. Nakladnici: Viteški ambijentalni teatar Vitez Hrvatsko knjiženo društvo – Zadar, Biblioteka Donat. Edicija: NOVELET 128, Vitez / Zadar, 2025.

Pripovijetke Nikole Šimića Tonina okupljene u nevelikoj knjizi Priče iz Busovače po mnogo čemu razlikuju se od najvećeg dijela suvremene hrvatske proze. Tih šezdesetak kartica vrlo kratkih novela na prvi se pogled čine kao da pripadaju nekom drugom vremenu, zapravo nedefiniranom vremenu fiktivne ili mitske prošlosti kao što su situirane tradicionalne bajke. Srodnost s tradicionalnom bajkom ogleda se i u rečenici; te su proze iskazane rečenicama prikladnima za usmeno kazivanje. Ali tom su svojom vrlinom bliže stilu slavenske narodne pripovijetke nego Perraultovim bajkama ili onima koje su zapisala braća Grimm. Ipak, valjanost te usporedbe umanjena je odsustvom nepobjediva junaka, a u pravilu i odsustvom čarolije koja rješava problem, iako se izdvojeno pojavljuje i takav slučaj. Tematski se ove proze udaljuju od spomenute asocijativne povezanosti i odsustvom onakvih karakterističnih obrata kao što je oslobađanje princeze i ženidba koja nerijetko prosjaka može učiniti kraljem. Zapravo surovi realizam ovih pripovijedaka samo iznimno ide na ruku siromaha, iako se oblici okrutnosti i nerazumijevanja prema njima dosljedno kažnjavaju.

Mitska svevremenost fikcijske prošlosti bajke narušena je također i navođenjem realističnih odrednica našega vremena: spominje se i mobitel, i NLO, i pelješki most i još koji prerogativ suvremene civilizacije. Time se proze Nikole Šimića Tonina približavaju jednom od uspješnih modela postmodernističke književnosti, i to magijskom realizmu kakav susrećemo kod relativno nove nobelovke Olge Tokarczuk, ili kod starijeg nobelovca Gabriela Garcíae Márqueza. Fantastično je naime ovdje sasvim udobno smješteno u realističan svijet.

Postmodernističko okruženje u kojem su ove proze nastale i u kojem će se čitati, dakle, vrijeme definitivne realizacije umjetničke vizije u čitateljevoj svijesti, daju pravo da se autor ne oslanja previše na motiviranost događaja ili junaka.

Odsustvo motiviranosti dijelom će se osloniti na pripovjedni stil kazivanja, na ono pripovijedanje koje kao da proistječe iz usmenog prenošenja priče, a dijelom na aluzije iz svijeta neobičnih događaja kakvi se ipak susreću u stvarnim novinskim rubrikama, u crnim kronikama ili u vijestima koje asociraju na senzaciju. Tako primjerice nakon opisivanja načina uzgoja kućnog ljubimca pitona gotovo da sasvim logično slijedi priča o kobnom suživotu pitona u čovjeka. Drugdje pak aluzije na izniman, egzotičan ambijent daju piscu opravdanje ili povod za egzotičnu i grotesknu fabulu. Ponegdje se egzotičnost

ambijenta sugerira korištenjem dijalekta koji ne samo da upućuje na tu ekscentričnu lociranost događanja nego i na određeni rubni društveni sloj.

Vrline ovih kratkih priča prvenstveno su u tematskoj svježini. Bajka i stvarnost isprepliću se ovdje na intrigantan način, blizak tradicionalnim vjerovanjima, zatim je tu tečnost pripovjednog kazivanja, a često je bogatstvo dojmova i u klasičnom iznenađujućem novelističkom obratu i poantiranju na kraju, baš kao u izvornom obrascu književne novele Boccacciovom Dekameronu.

Predstavljanje novoga romana Ludwiga Bauera

 

vrijeme: 22.10.2020. 20 h

mjesto: Zagreb

url: https://fraktura.hr/

Predstavljanje novoga romana Ludwiga Bauera 'Repriza' održat će se u četvrtak, 22. listopada, u 20 sati, u Knjižari Fraktura. Uz autora, o knjizi će govoriti Lidija Dujić i Seid Serdarević.

Ludwig Bauer | Bertolt Brecht: Rob

Robe, tko će te osloboditi?
Svaki bačen na dno dna
Tebe, druže, vidi i zna,
Sve njih će tvoji jauci voditi,
Robovi će te osloboditi.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.
Jedan sam do slobode, pusti sanci.
Puške ili lanci.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.

Gladni, tko će vas nahraniti?
Želiš da bude kriška kruha i za te,
Dođi k onima koji glađu pate,
Mi ćemo i tvoje puteve braniti:
Gladni će i tebe nahraniti.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.
Jedan sam do slobode, pusti sanci.
Puške ili lanci.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.

Tko će tebe zgažena osvetiti?
Ti kojemu su udarci upućeni
Stani uz one koji su povrijeđeni.
Slabosti naše će nas posvetiti,
Mi ćemo, druže, i tebe osvetiti.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.
Jedan sam do slobode, pusti sanci.
Puške ili lanci.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.

Tko se od izgubljenih usuditi može?
Tko želi izaći iz patničke kože
Da se jedan uz drugoga slože,
Neka nevolji bude kraj za nas,
Neka to ne bude sutra nego već danas.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.
Jedan sam do slobode, pusti sanci.
Puške ili lanci.
Nijedan ili svi. Sve ili ništa.

S njemačkoga prepjevao
Ludwig Bauer

Sklave

Ludwig Bauer | Prikrada se

Prikrada se, kradomice
uzima mi stalno dane.
Pokazuje vedro lice,
gdje-gdje boru, mjestimice.
Prikrada se, potkrada me.

Prikrada se, danomice,
prikrada se tiho, tiše.
Moje bivše stranputice
pokradene hametice.
Iza mene ničeg više.

Ludwig Bauer | John Masefield: Sea Fever - Morska groznica

Ja moram opet na more poći, na more pusto ispod neba,
I treba mi samo vitak brod, i zvijezda-orijentir mi treba,
I otpor kormila, i pjesma vjetra, i drhtanje jedara,
I siva zora, u kojoj se magla na licu mora stvara.
Ja moram opet na more poći, odazvat se zovu plime,
Jer to je divlji zov, i jasan zov, i moram poći za njime;
I treba mi samo vjetrovit dan, i oblaci, i vidici
Od morske pjene i valova; trebaju mi galeblji krici.
Ja moram opet na more poći, u nemire pustolova,
Gdje vjetar je oštar nož, gdje slijediš kita, skitnju galebova;
I trebam samo družbu mornara, i vedre glasove njene,
I miran san, slatke sne, a poslije svoje kormilarske smjene.

S engleskog prepjevao
Ludwig Bauer



John Masefield

Sea Fever

I must go down to the seas again, to the lonely sea and the sky,
And all I ask is a tall ship and a star to steer her by,
And the wheel's kick and the wind's song and the white sail's shaking,
And a grey mist on the sea's face, and a gray dawn breaking.
I must go down to the seas again, for the call of the running tide
Is a wild call and a clear call that may not be denied;
And all I ask is a windy day with the white clouds flying,
And the flung spray and the blown spume, and the sea gulls crying.
I must go down to the seas again, to the vagrant gypsy life,
To the gull's way and the whale's way where the wind's like a whetted knife;
And all I ask is a merry yarn from a laughing fellow rover,
And quiet sleep and a sweet dream when the long trick's over.

Ludwig Bauer | Aldo Palazzeschi: Rio Bo - Rječica Bo

Tri kućice,
pokrivene slamom,
zelena presjeka,
malena rijeka: rječica Bo,
čempres na straži.
Selo sitno ko šipak,
beznačajno selo, a ipak…
nad njim je uvijek zvijezda,
velika, veličanstvena zvijezda
koja, kako se čini,
očijuka s vrhom čempresa na uzvisini
iznad rječice Bo.
Zvijezda zaljubljena?
Pitanje je sad
je li gdje i kad
imao takvu i neki velik grad.

S talijanskog prepjevao
Ludwig Bauer


Aldo Palazzeschi

Rio Bo

Ludwig Bauer | Johann Wolfgang von Goethe: Wandrers Nachtlied - Putnikova noćna pjesma

Mir se spušta s gorskih strana
U taj mah.
Ne čuješ iz krošnji i grana
Niti dah.
Šuma će svaki svoj zvuk skriti:
Pjevanje je ptica stalo.
Pričekaj još malo,
Počinut ćeš i ti.


S njemačkoga prepjevao
Ludwig Bauer



Johann Wolfgang von Goethe

Wandrers Nachtlied


Über allen Gipfeln
Ist Ruh’,
In allen Wipfeln
Spürest du
Kaum einen Hauch;
Die Vögelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
Ruhest du auch.

Fraktura | Ludwig Bauer: Muškarac u žutom kaputu

Ludwig Bauer | Prikrada se

Prikrada se, kradomice
uzima mi stalno dane.
Pokazuje vedro lice,
gdje-gdje boru, mjestimice.
Prikrada se, potkrada me.

Prikrada se, danomice,
prikrada se tiho, tiše.
Moje bivše stranputice
pokradene hametice.
Iza mene ničeg više.

Prikrada se, kradomice
ostavlja mi kratko Sada.
A budućeg sve su skice
stalno kraće smicalice:
ptica leti, al i pada.

Prikrada se, nemilice:
Zato sada me poljubi!
Ostalo su besmislice.
Prošlost nesta strelimice,
budućnost se sutra gubi.

Prikrada se, kradomice
sve odnosi, nemilice,
sve ljubavi, krasne žene,
sve do kraja toga niza,
kad se Ništa ispred mene
sastane sa onim iza.

Ludwig Bauer dobitnik nagrade Crikveničko sunce

vrijeme: 09.06.2018.

url: http://www.knjiznica-crikvenica.hr/

U organizaciji Gradske knjižnice Crikvenica i Društva hrvatskih književnika od 7. do 9. lipnja održani su XVII. Jadranski književni susreti. Književnik Ludwig Bauer dobitnik je nagrade Crikveničko sunce.
  Na ovogodišnje susrete pozvani su, uz umjetničku voditeljicu Ljerku Car Matutinović, književnici Mladen Barac, Josip Cvenić, Lidija Dujić, Sanja Polak, Fabio Strinati, Sonja Zubović i Ludwig Bauer kojemu je dodijeljena nagrada, uz obrazloženje: "Nenadmašna vrsnost Bauerovih romana ostvaruje se meditativnom naracijom koja je sukus njegove romansijerske poetike. Traženje emocionalne sigurnosti u vrtlogu suprotstavljenih europskih ideologija neizmjerljiva je katarza u kojoj osobnost, čovjek traži svoje autentično ravnovjesje."

Ludwig Bauer | Individualna duhovnost čitaoca

Razgovor pripremio i vodio:
Nikola Šimić Tonin

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist.

Ludwig Bauer: O prozi Ksenije Kušec

Kratak osvrt na knjigu “Sobe” 

Među vrlinama proze Ksenije Kušec posebno bih istaknuo sposobnost uočavanja neobičnih situacija u okvirima svakodnevnog života. Neki od ljudskih postupaka, oblika ponašanja, koji se u opisanoj sredini čine sasvim uobičajenima i prirodnima u sebi nose potencijal pretvaranja u nešto neobično, apsurdno i komično. To je iznijansiran humor koji možda neće izazvati provalu smijeha nego samo osmijeh, ali svakako potiče na razmišljanje.

Likovi su Ksenije Kušec dovoljno slojeviti da čitatelja zaintrigiraju, da pobude neku vrstu apriornoga odnosa prihvaćanja ili odbacivanja gotovo na prvi pogled, ali se u svojoj složenosti na kraju opiru jednoznačnoj procjeni. Naravno da svi znamo da nitko nije samo dobar ili samo zao, ali proza Ksenije Kušec ponekad nas vrlo djelotvorno na to podsjeća.

Paradoksalnost je takvog antimoraliziranja da nam se putem uvjerljivosti pripovijedanja predstavlja esencijalno moralni stav koji, eto, bez akcentiranja angažiranosti autorske ima svoju neporecivu valjanost.

 ~ Ludwig Bauer

(objavljeno uz dozvolu autorice)