bojiš se priznati
kako ti je bilo nekad
kako je sad
i zato…
skrivenog pogleda
zarobljen u tijelu zgrušane krvi
ležiš prikovan
na postelji od trnja
i strpljivo čekaš povoljan trenutak
ne bi li
posljednji put
raširio svoja
životom rastrgana krila
kao zalog vječne mladosti
za sve te godine
koje davao si
drugima
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.