Prekomjerna kiša, neodčepiva prometna gužva pred velesajmom, a i Interliber pun k’o šipak. Toliko u par riječi. A inače, mnogobrojni ovisnici o tekućinama vrve pod malim nadsvođenim košnicama nastojeći utažiti potrebu za gorčinom, šećerom, kofeinom ili nikotinom, a istovremeno izigrati upornu i dosadnu kišu. Unutar paviljona kišne misli ne postoje, no atmosfera je prava proštenjarska. Desetine tona izloženih knjiga na prvu bi uvjerile Guya Montaga u neuništivost literature i uzaludnost njegovog spaliteljskog posla.
Mislim da mi cijeli jedan dan ne bi bio dovoljan za zaviriti u svaki kutak u potrazi za biserima i vrijednim tajnim spisima ili raritetima. Antikvarnice vrve knjigama i zatrpane su tražiteljima zaboravljenih naslova ili dragih uspomena, no definitivno nemaju Furjanove Medjimurske Fijolice iz 53. Pultovi i stalaže se savijaju pod teretom masovne beletristike, velikih i teških knjižnih enciklopedija, dječjih knjiga i slikovnica. Autori su ovdje lagano u drugom planu, nakladnici kolovode, nadam se na obostrano zadovoljstvo.
Dobili smo i kupili pokoju knjigu, podijelili “Grad v sredini sveta”, potražili poznata imena na naslovnicama. Upoznao sam uživo Tomislava, Sonju i Vedrana iz Kvake s kojima sam do sad bio samo na dopisivanju, pozirao s Gandalfom, s nemogućom vjerojatnošću susreta sreo prijateljicu iz Splita…Impresioniran sam veličinom i posjećenošću sajma. Knjiga nije umrla, nek mi gospon Internet ne zamjeri. Interliber je impozantan i ne želim mu tražiti zamjerke, zaista izgleda kao da su tu zapisane sve sudbine svijeta.
Među zidovima knjiga osjećam se uknjižen za 2020., pa da bude jedan lijep dan, prikladan za cjelodnevno udisanje mirisa papira i svježeg tiska.
Se vidimo!
(A. Horvat, 2019.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.