prikolici, poput lego kocaka, složen jeftin
namještaj s vidljivim tragovima prijašnjih
seljenja.
Nedjelja je popodne, vrijeme kolektivne
probave i nema nikoga osim sunca čija
se putanja proteže paralelno s ulicom i
koja će užarenu sunčevu kružnicu kao
tangenta dodirnuti pred njegov zalaz,
koje kao da je i samo na tren zastalo
čudeći se sjenama što ih kuhinjski stol,
stolice, krevet i kauč rastežu asfaltom.
Na prozoru zgrade nasuprot, iza zavjesa,
proviruje sjedokosa žena, koja, dok pogledom
traži dječji krevetić, u glavi izlučuje misao o
tome kako je kvaliteta današnjeg namještaja
proporcionalna vijeku trajanja ljubavnih veza.
Večer ulici donosi spokoj svodeći sve sjene pod
zajednički nazivnik noći. Jedino prazno uleknuće
na suprotnom ležaju bračnog kreveta sjedokose,
šutljivim zvijezdama noćas šapuće o samoći.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.