Kolumne

petak, 6. rujna 2019.

Igor Petrić | Čovjek ovca riba



Kažu
ljudi su slični ovcama,
a ovca od ovce se
i razlikuje i ne razlikuje.
Uglavnom ima ih svakakvih.
Neke su bijele, neke su crne,
šarena, svejedno.
Slijepo prate predvodnika
i vjeruju mu
bez obzira na iskustvo, kvalifikacije,
bez obzira na sve.
Glavno da je jači od najjačeg
i može zasjeniti sjenom vlastita stopala,
papke, peraje,
krila i kopita.

Kažu tako svašta
i mali ljudi ljudima vjeruju
makar to bilo pogrešno, izmišljeno
neukusno,
onako rečeno usput u fazi ludila,
stvoreno u studiju zabavnog sadržaja.

Čini mi se
kako ni ovce nisu ništa drugačije od ljudi.
Ovce su ovce!
Istina,
ali sličnost zapanjuje.
I jedni i drugi žive u ograđenim prostorima
s točno definiranim radijusom kretanja.
Kvadratura propisana.
Higijena kako se uzme,
za neke zadovoljavajuće,
za neke nikakva,
Sve je stvar percepcije,
iskustva doživljene stvarnosti,
a stvarnost ponekad obuzima
i čini to da više ni sam nisam svjestan
gdje i kad počinje, gdje i kad svršava.

Oprostite, ali nemam vremena
raspravljati o tim i takvim temama
iako bi se o njima dalo raspravljati još satima.
Vratimo se ovcama i ljudima.
Od ranog jutra i jedni i drugi bleje,
prepiru se sa susjedima,
sami sa sobom, sa svima.
Cijele dane nešto žvaču, mljackaju,
premeću po ustima
i podbadaju se fino uređenim rogovima.
Seru posvuda,
jedni doslovno, drugi i riječima.

Kažu,
život je samo usputna stanica
na putu bez povratka.
Zato biraj prijatelju,
što ćeš i kako ćeš.
Hoćeš li biti onaj drugačiji,
onaj netko, poseban, posebniji
ili samo još jedan čovjek u gomili,
samo još jedna ovca,
samo jedna riba
što pliva u vlastitim i tuđim govnima.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.