Vladimir Tomaš | Vjernost

mršave ribe
prolijevaju svoje boje
po mjesečini
kamenju
ja rukama drobim volumene
i njihovu bojažljivost
stegnutost
pratim putanje njihovih padanja
uranjanja
ostavljanja
moje tijelo grize sol
pa koža pomodri od modrina
dubina
povlačim crte njihovih nestajanja
nevidljivosti u daljini
ronim horizontalno
ne izranjam
dišem dijagonalno
izdišem
postajem riba
ikra
iskra