strane stijene
i snijega koji puni okolne šume.
Sunce zagrijava kamen, otkriva
polumjesec golog tla: smeđe paprati,
i igličaste pramenove poput crvene kose,
žirove, krpice mahovine, svijetlo zelene...
Propadala sam na svakom koraku do koljena,
probijala se naprijed silnom
snagom, žudeći za nesrećom -
sve dok slučajno nisam našla kamen,
sa skrivenim trijemom topline i svjetla,
gdje je nešto maleno moglo bujati, a zatim
okrenuh leđa i pođoh niz put, krotko i spokojno.
Izbor iz poezije Jane Kenyon (1947. – 1995.)
Izabrao i preveo Tomislav Rovičanac
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.