zatvorena u školjci sjećanja
na grad svjetla,
na tvoje tijelo, trg s obeliskom
i moja bedra, slavoluk ljubavi,
bit će ti žao
nepotrošenih poljubaca,
prekinute niti
i crnih perli noći
rasutih u budne zore,
riječi na tvojim usnama
nedovoljno zrelih da istoče sok,
da budu izgovorene same od sebe,
nezvane kao kiše.
Zbog tužaljke mora
bit će ti žao u vrijeme oseke,
kad vrata srca ogluše na kucanje vjetra
i moja krhkost poprimi oblik sna,
kad rukom dodirneš prazninu
hladne posteljine na drugoj strani,
šutljivo snježno polje
u tami, bez tragova stopa,
bit će ti žao što nisi mogao
voljeti me više.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.