Sanijela Matković | Utjeha

Posvećeno Augustu Šenoi 

Kameni svatovi ispadaju iz oblaka
dok posve
nepoznat mladi gospodin tetura cestom
u potrazi za zlatarevim zlatom
grmljavina rasipa nebo
sakriven između drvoreda
prosjak Luka utjehu prosi
sapinjuć se od miris karanfila s pjesnikova groba
Diogenesova kletva
doziva Brankine suze
Senjska bura svojim rukama pomiče zvijezde
prevrće, bije
…što nije plakalo
ne znade za radost!