Gotovo je sigurno - što više znaš, manje se pronalaziš.
Prečesto ne raspoznajem ovaj lik u zrcalu. Tko me to promatra, očima prepunim čemera? Neka odveć poznata, a opet nedokučiva boemština u otkucaju, priječi ju u postizanju samoaktualizacije. Njena besciljnost vrluda tegobnim otrgnućima bitka. Kosa joj purpurno odbacuje inačice nebitnosti, dok sasušene ruke dozivaju otkupljenje. Čak i da zapodjenemo konverzaciju, što bismo si rekle? Bi li zapljuštale optužbe ili blagonaklone kletve? Izgubljeni dvoboji na ratničkim štitovima- rišu nejednake krivulje u polusvijesti. Satrvene stope mukotrpnih godina, naziru se ponad naučenih obrazaca ponašanja. Koliko samo krvorođenih prokletstava; nosi na svojim otužnim plećima... Ipak, gledajući se u bunilu, konfuzno odabiremo muk, umjesto bilo kakve tematike. Zašto?
O duševnim ranama nije mudro zboriti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.