Može li govor naštetiti ili je muk taj koji razara?
Ovim su se riječima stali umnogostručavati košmari dugotrajnih analiza, mrveći sve što ih je poticalo na lobotomizirano uništenje. "Ozdravljenje se događa u milisekundi izbijanja represije"- mislila je potiho, prinoseći nepostojeći obarač još bliže zatiljku. Postoji li ikakva plemenitost u višegodišnjoj namjeri skončavanja? Je li suviše egoistično potraživati smak svoga bića, iako je takav stav- tek mlaka refleksija neizdrživih naginjanja prema rubu? Katkad je bolje ireverzibilno završiti paragraf revoltiranih odjeka, umjesto nastavljati nadograđivati mulj pisanih prispodoba. Nazire li se izlaz u rušenju varirajućih samospoznaja?
Neka su pitanja neodgovoriva, a njihova tumačenja bivaju vrlo demantirajućima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.