Mornari na prašini
i more što žubori
od njihova dodira ključa
i šuma koja stoji
od njihova dodira gori
iskre se slijevaju niz
užareni kamen
kao suza žene koja ispraća mornara
kao suza majke koja gubi sina
u velikog grlu plave nemani
hoće li doći
hoće li se vratiti
zora će doći tek poslije večeri
daleka je magla progutala svjetla
luka i svjetionika
o kamen lupa hladnoća valova
večer već odavno je prošla
i gluha sad je noć,
ali zora nije blizu
samo nebeski crni svod.
da li moja mila misli i brine
zna li da tone moj brod sad
hladno grlo sprema se da me proguta
hoću li doći
hoću li se vratiti
zora će doći tek poslije večeri
ali kad se vratim, tko
će me prepoznati
ni ona ni moja majka
nitko me se neće sjećati
zakopat će me more kao
nevještog mornara
Ha! ako groba na zemlji
ne mogu imati
prokleta bila neka izgori
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.