Slušao sam
kako udaraju lopatom o kamen,
kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene.
Oni znaju kamen
i mogu sa njime razgovarati
leđa im crna, raspukla, a rane na rukama krvave.
Zima je došla
oni i dalje udaraju lopatom
sada o zemlju tvrdu poput čelika.
Kamen je ostao ispod.
.... a leđa im crna, raspukla
i Bog kao da je crn.
(To je netko
među ljude stupio
u rumenom danu - nitko se ukaže).
Ponoć
(sat moga bitka)
Nečastivi mi ulazi u kuću;
on govori :
"Ne boj se, ima još onih koji će u grob prije tebe."
Postoji čovjek koji brusi lopate.
Slušao sam
kako su pjesme prestali pjevati
i vidio
vidio kako umiru za svijet kojemu nisu pripadali.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.