Slavica Sarkotić | Tko će dati ime kostima

Tko će dati kostima ime
Rasutim ispod polja ljubičica
Kad opet neka nova jesen zaprijeti maglama
Tko će im isplesti šal od borovnica
Tko će im nacrtati oči od zvijezda
Dok njihove odavno ugašene snivaju u šašu
Oči ratnika bezimenih

Tko će dati ime njihovim kostima
Jer još su uvijek nečiji bližnji
Tko će ih pokriti pokrivačem od mahovine
Da im ne bude hladno u ledenim noćima
Negdje na pustopoljinama
Kad su odlazili od kuće u neka maglena jutra
Majke su ih sigurno ispratile zagrljajima i strepnjom
I njihove suze godinama ne presušuju
Tko će dati imena kostima bezimenim

Tko će dati ime njihovim kostima
Tijela im bijahu nezrela za smrt
A ukopani su negdje potajice i bez ceremonije
U neko jutro bez sunca
U jutro tmurno i beznadno
Tko će dati ime kostima njihovim

Tko će dati ime njihovim kostima
Da majke njihove mogu nad njima
Zadnju suzu isplakati
Pitamo se mi koji ih nismo poznavali
A ipak o njima razmišljamo
O kostima ratnika bezimenih
Tko će im dati ime

Tko će reći konačnu riječ
Odagnati svaku sumnju ali i nadu
Tko će konačno dati ime njihovim kostima
Kojima danju i noću
Već tolike godine
Pjevaju samo vjetrovi i ptice
Na pustim poljima
Tamo negdje oko Vukovara