Tomislav Domović | Kišnice

Ljubavi, živimo danas!
Budućnost i ne mora doći, možemo je preskočiti i ostati u ovome danu
U nas uraslom kao nakupina svemirskog praha i izlistanih čežnji
Briješčići izdignuti iz drvoreda naše je jedno tijelo
i jedna škrapa za sve naše kišnice
Mi jedno smo tijelo
Svatko od nas polovica je vrućeg tobolca

Mi živimo danas
Sutra je smak svijeta, sutra je samo izgovor za neoprostivi propust
ono ne postoji u današnjem poljupcu
jer u njemu smo se obnovili kao glatke tavanske strehe

Ne budemo li danas postali beskraj
rupci dokonih djevojčica omotat će nas i mi ćemo biti zavežljaj
bačen u razvrgnute otkucaje srca

živimo danas ljubavi
sutra je prerano za budućnost