U početku bi sve bilo idealno. Kupila bi stan, s puno ukusa ga namjestila i činilo se da će uživati. Promijenila bi osobnu i ponosno uzela novu. Pozivala bi prijateljice i prijatelje, stan bi uvijek odzvanjao od veselih glasova.
Međutim, te se godine razboljela i dugotrajno liječila. Nakon izlječenja, bivala je sve nemirnija čim bi se približila stanu. Sve što joj se nekad sviđalo, sada bi je nerviralo. Pažljivo odabrane umjetnine su je iritirale. Jednog se jutra probudila i odlučila: Selim.
Ljudi su se malo čudili, ali dala im je prihvatljive argumente.
U novom je stanu. Sretno obilazi dućane i prekrasno ga uredi. Nova osobna je tek stigla, a ona je gledala u adresu koju mora promijeniti. Znala je samo jedno: Selim.
Ljudi su je sada već počeli promatrati kao čudakinju. Što im je mogla reći? Ništa što bi razumijeli! Ni samu sebe nije razumijela. Radovala se novom stanu, ali negdje u dubini duše znala je da će biti još puno “seoba”. I tako im se veselila, kao ničem u životu. Tiho bi prije spavanja rekla: Selim i san bi brzo došao na nasmiješeno lice.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.