Starenje. Bolno i lijepo istodobno. Gledam neke “nove klince” i divim se ljepoti mladosti. isto kao i ja nekada, naći će tisuću zamjerki svom izgledu i životu. O, kad bih ih mogla uvjeriti da su prekrasni, da nikad neće tako slobodno voljeti, misliti, živjeti! Kad bi mi povjerovali da će se za tren naći na početku svoga kraja i da se više ništa ne može ispraviti. Kako je smiješna ta naša uvjerenost da bi nam nešto bilo drugačije. Čovjekov je život sazdan od pokušaja i pogrešaka. Taj se ciklus ne može promijeniti. Ljepota sadašnjeg trenutka je prepoznavanje lijepog, uživanje u svemu čime te život nagradi.
Sada kad na sve gledaš drugim očima jer znaš da ti je malo vremena ostalo, tek sada znaš uživati! Međutim, za neke je stvari kasno i ne možeš ih ni ponoviti ni vratiti. “Finili su Mare bali” ili će vrlo brzo “finiti”, a ljepotu zvanu život svi smo propustili zbog raznih samoograda i krivih uvjerenja. Tek sada znamo da smo bili odgovorni prema svima, osim prema sebi. i tako smo “popušili”, rekli bi današnji mladi. Upravo je to prava riječ. Mi smo “popušili” kao toliki prije nas i kao što će toliki poslije nas. Popušili život, dragi moji!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.