Kolumne

petak, 10. kolovoza 2018.

Biljana Kovačević | Moje veče


Ovo je bilo moje veče
Veče k'o veče, rekao bi netko
Uz čašu pića i dim cigarete
Pokoje slovo na papiru bijelom
I pjesma što iz starog gramofona teče
Ma lažem, gramofon već odavna ne sluša nitko
Kad igla preskače i kad onako cvili
Kome se još pjesma sa greškom mili?
Ne znam kako bih napisala čuje se pjesma sa CD-a
Kao da se s neke planine čuje
Pa onda u svim kutovima odjekuje
Ni radio više nemamo, ta zna li itko od ove mlađarije
Kakva to kutija bješe i kako su se vrtile stanice
(Radio Luksemburg na primjer, za muziku)
Ne, oni znaju sada samo za internet stranice
Ipak, nešto zajedničko dijelimo
Osim ljubavi za pokoji dobar stih
Bio on mračan ili prezreno tih
A to je opet stanica
Ali ona koja se ne vrti već je na jednom mjestu
Što kolodvor se zove
Odakle putnici namjernici stižu ili odlaze na puteve nove
I opet stranica nam se ista piše, ali ovaj put malo manja
Što samo u knjigu stane
Voljeti knjigu , ma to zna samo onaj tko ljubi žarko
Umom i tijelom i dušom jako
 I eto, skupilo se društvance
Oko malih kafanskih stolova
Da ispiju nektar il' žuč ljubavnih i inih bolova
Što preko usta padaše polako, brže ili jače
Slušat njihov odjek i mišljat što sve znače
Piscu što ih iz  njedara svojih prosu
I bje veče. I noć što se stušti kradom
I psi lutalice koji šeću gradom.



Nema komentara :

Objavi komentar