Igor Petrić | Crno-bijeli film (repriza)

Misliš,
onako neformalno
i teško ti je ponekad.
Nemaš odgovor dok polako
ubija te dosada.
Vrati se,
da, vrati se među primitivnu,
tehnički obdarenu svjetinu.
Osjeti njihovu snagu,
njihov vonj umotan u ponos,
umotan u predrasude,
samo zato što dio su napretka
nekog novog svijeta.
Osjeti snagu njihove brojnosti
kojoj se teško oduprijeti.
Jaka je,
neuništivo jaka,
jer ubija slobodne misli.
Ubija drugačije,
sve one koji,
ma koliko se trudili,
ne uspijevaju prihvatiti kolektivnu svijest
samozatajnog bunila očaja
i zato će nestati,
zauvijek biti izgnani i zaboravljeni 
daleko,
dalje od očiju,
dalje od stvarnosti,
kao u reprizi crno-bijelog filma
čijeg se sadržaja nitko više i ne sjeća.