ne boj se
hajde, neću se utopiti sutra u moru koje će se izliti
na glavne trgove. bit će mjesta za sve, za nove tragove,
za ptice koje nisu našle granje i za krovove koji prokišnjavaju.
nemoj se bojati za mene, mada nekad i imaš razloga: sada sam
žena s visokim petama i glavom koja se saginje prema zemlji da
pokupi zrno i travu koja je jučer izrasla i mami nosnice, trava.
opet će biti divljenja, pismo potopljenog čovjeka s ruba poluotoka,
opet će se žene okupljati u grupe i vikati glasno na megafon. sloboda.
u malom gradu, grobovi su blizu centra, kapije se otvaraju, živi i
mrtvi piju pivo i jedu ćevape, noć se spušta, kretnje umornih bajkera.
u slanim jezerima odmorit ćemo noge i iskopati zvijezde, nalik onim
morskima. sol nas sve povezuje. ona koja leži na dnu i ona koja
stvara siluete. približava se ipak dan razrješenja, otvaramo prozore,
spremamo već pečenje, ma svaka ti čast bijeli danu, izrast će djeca
i rodit će se pjesme, sasvim nove, solnate i rahle kao zemlja i kao
more koje će se izliti po glavnim trgovima.
ne boj se za mene, ja sam žena i morsko čudovište, imam glavu i ticala,
imam volju i smisao, vidim Boga i opet ga opominjem.
u moru slanom i u jezeru rađaju se slike ptica koje grade krovove
i kuće naše nikad neće nestati u vodi koja ih okružuje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.