Slavko Mihalić
MAJSTORE, UGASI SVIJEĆU
Majstore, ugasi svijeću, dosla su ozbiljna vremena.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.
Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.
Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima,
pokušaj zapisati imena zvijezda.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice.
***
Sven Adam Ewin
MAJSTORE, NE PALI SVIJEĆU
Ne idi u Grad! Mućni malo glavom!
Tamo sve vrvi od punjenih ptica.
Tebe će opet preplaviti stravom
Te neposlušne riječi bez uzica!
Prilaziš Trgu okićenog slavom,
Koga pljunut, kad nitko nema lica?
Kad svi su snovi uprljani javom.
Kad više nema bodljikavih žica.
Majstore, bježi! Nađi sebi smiraj,
Prije neg očaj tvoju dušu shrva.
Vrati se vrtu. Nebu. Rezigniraj.
Ponovo sadi luk i cijepaj drva.
Do tebe, stari, bilo nam je stalo
Dok se o tebi... samo šaputalo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.