Zid na kom su riječi proroka
Puca po šavovima,
Na spravama smrti
Jarki odsjaj sunčevih zraka.
Kad je svatko rastrgan
Na svoje noćne more i na snove,
Zar nitko neće lovorov vijenac položiti
Dok tišina utapa krikove.
„Konfuzija“ će pisat' na grobu mom
Dok puzim ovom stazom napuklom
Ako uspijemo, možemo se opušteno smijati
Ali bojim se da ću sutra plakati...
Da, bojim se da ću sutra plakati...
Da, bojim se da ću sutra plakati.
Između željeznih bedema sudbine,
Sjeme vremena je posijano,
I zalijevano djelima onih
Koji su poznati i kojima je znano;
Znanje je smrtni prijatelj
Ako nitko ne odredi pravila.
Vidim sudbina je čovječanstva
U rukama budala.
I bojim se da ću sutra plakati...
Da, bojim se da ću sutra plakati.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.