Petar Mrazek | Čekajući noć... / Netko je nesmotreno srušio punu bocu pive i uneredio nebo

**

Čekajući noć, iskrvario sam dan, u tišini, van okvira znatiželje
i objašnjenja nema, nema više tijela u duši, duše u tijelu,
suše na djelu
Čekajući smisao, iskrvario sam egzistenciju, u jebenoj tišini kao bršljan
oko napuštene kuće
Iz mog srca kao vodu kantom iz bunara izvlače me i razlijevaju
slobodnim prostorima, izvan okvira galaksija
gdje ću više egzistirati, a manje u smislenosti

**

Netko je nesmotreno srušio punu bocu pive i uneredio nebo

Sad smo svi pijani, bozi, svemir, ljudi

svi smo pijani i izmisljamo jedni druge

kao iz šale