Zvjezdana Čagalj | Plače listopad

Ljubavi moja,
Oni hoće da te smjestim u pjesmu,
Da ti podneblja zasjenim njima,
Snove da ti prebojam kistom
Umiranja...

Ljubavi,
Ne znaju oni da sam ti postavila oltar
Na kome svijeće nikada ne trnu,
Na kome cvijeće ne gubi miris
Postojanja...


Ljubavi,
I ti misliš da si uspjela nestati u pomrčini,
Negdje između mjeseca i sunca,
Negdje ispod sjajnih zvijezda
Tišine...

I ti misliš
Da sam prokleta oduzimanjem tebe,
Da sam lutalica u paklu sagorijevanja,
Da sam tek poljubac na dlanu života upućen
Vjetrom...

A ja...a ja, ljubavi...
Postojim zbog traženja tebe pod dekom mora,
Pod plahtom nebeske igre susreta nas,
Pod krošnjama onih istih šuma gdje listopad šuti
I plače...ljubavi moja...plače listopad...