iz tmurna neba,
prosula kapi na polje žita.
U žitu, mak krasio,
bojom ljubavi dozivao,
mirisom opijao,
izgledom leptire privlačio.
Kapi kišne latice mu svinule,
udarcima kapi polomile,
stablo mu zemlji prignule,
skrivene prašnike natopile,
prah u vodu pretvorile,
tučak nježni zdrobile.
Skupio latice crvene,
nježnosti i slabosti kapima skriva,
u zagrljaj topli zaklanja.
O kišne kapi,
ne udarajte prašnike treptave,
i tučak crni sto makom me čini,
dajem vam latice crvene,
udarajte, kvasite, svijajte zemlji,
u srce moje ne udarajte.
Plaču li makovi?
Il' samo kišne kapi latice miluju,
klize niz povijene,
zemlji ih vuku?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.