Maja Cvek: Gričke svijeće

Katarinski trg i raskošna crkva, bijela,
u sumračju rujna blagi titraj svijeća.
Na starim zidovima tiha igra sjena.
Na davninu sve podsjeća.

A Trgom zvoni pjesma sjetna
dok Lotrščak budno stražari u mraku.
U njegovoj sjeni, dva su srca sretna,
zavodljivo ljubav miriše u zraku.

Vjera, ljubav,dah prošlih vremena,
ćarolija noći, drhtaj dvaju bića.
Nova ljubav piše knjigu uspomena
i opet se ponavlja Šenoina priča.

Jer i sada nova Dora, purgerica mlada,
ljubi svoga Pavla dok joj oko blista.
Prohujalo vrijeme promijenilo sve,
samo ljubav ne. Uvijek je ista.