Željko Perović | Dugokosi

Dugokosa mladost

U neposlušnom stroju

Zabrinula vlast

Ratom uzverenu.

Naoružanu opasačem,

Snagom i bezumom

Da sebe od naroda

Zakonom i kaznom čuva.

Vlast kô vlast,

Silom pa do trona

Užegnuta lica

Sa riječima pijanca

Plavim sluganima

Juriš naredila.

Ali ne na krivce

I do glave obrijane 

Dripce,

Uličare i krimogrešne,

Već na kose duge,

Ironije li smiješne.

Vlast kô vlast,

Silom pa do trona

Užegnuta lica

Sa riječima pijanca

Plavim sluganima

Juriš naredila.

Na vlasi dugokose,

U kojima je neuka

I kratkovida prepoznala,

Sa druge strane

Zle nemani ratne!

Irena Ivetić | Siječanj, podnevne slike II.

Sunce i ja vozimo se gradom.
Kapljice s krovova bubnjaju.
Letve, koso postavljene uz fasade
i veliki natpisi upozoravaju.
Ljudi, bilo bi baš bez veze
da danas, kad je tako prekrasan dan
nekoga zatrpa snježna lavina s krova!
Za sebe se ne bojim –
do sad me ni jedna lavina
nije uspjela tako zatrpati
da se iz nje nisam mogla iskobeljati!
Vozimo se gradom nas dvoje,
sunce i ja.
Cvjeta biznis prodaje kave za van,
ljudi ih pijuckaju
i sunčevu toplinu sakupljaju
da je u svoje domove ponesu.
Ne zna se tko je veseliji, moj bicikl ili ja.
On poskakuje poput nestašnog konjića
a ja se svima od reda smiješim.
Mlada majka stavlja kćerkici
svoje velike sunčane naočale,
divi se kako joj lijepo stoje,
pa se onda zajedno smiju.

Podne u Požegi.
Za osam sati
bit će podne na drugoj polovici zemaljske kugle.
U najmoćnijoj zemlji svijeta
jedina publika na predsjedničkoj inauguraciji
bit će dvadeset pet tisuća pripadnika Nacionalne garde.
Kako volim ovu svoju malenu zemlju!

Kako volim ovaj svoj mali grad!

Vozim ka zapadu, vjetar mi puše u prsa,
svladala sam uzbrdicu do Kapelice svetog Josipa.
Evo me u uličici s imenom poznatog književnika
a broj naše zgrade – najviša ocjena.
Doista – zgrada za čistu peticu,
ulica za čistu peticu
i dan za čistu peticu.

Marija Vuletić | Metamorfoza

Pomislim, 

itekako jesam,

na mikrosekunde;

izgubila sam taj umjetnički

jaz

zatvorila sam glas

stapam se u okolinu

što li pak to znači?

Stopiti se i sebe utopiti

bez vokalnog cirkusa

u ovoj monotonoj jazbini

Duša mi gladuje za više

Duša bi mi se uselila u 

dječje čitanke i kratke crtice

histeričnog previranja

Duša je jedno 

razum nešto sasvim 

diskutabilno

Razum učim

Dušu si živim

Razum koristim

Dušu si skladištim

Za dobrobit ovog kozmosa

Za radost majki i očeva

Za tuđi mir 

Za blokade vlastite žudnje

Za tuđe dobro

Duša mi ostaje

Ono što jesam

Pogubiti moram

Pomislim,

itekako jesam,

Razum koristim

Dušu si skladištim