Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 29. siječnja 2025.

Irena Ivetić | Siječanj, podnevne slike II.



Sunce i ja vozimo se gradom.
Kapljice s krovova bubnjaju.
Letve, koso postavljene uz fasade
i veliki natpisi upozoravaju.
Ljudi, bilo bi baš bez veze
da danas, kad je tako prekrasan dan
nekoga zatrpa snježna lavina s krova!
Za sebe se ne bojim –
do sad me ni jedna lavina
nije uspjela tako zatrpati
da se iz nje nisam mogla iskobeljati!
Vozimo se gradom nas dvoje,
sunce i ja.
Cvjeta biznis prodaje kave za van,
ljudi ih pijuckaju
i sunčevu toplinu sakupljaju
da je u svoje domove ponesu.
Ne zna se tko je veseliji, moj bicikl ili ja.
On poskakuje poput nestašnog konjića
a ja se svima od reda smiješim.
Mlada majka stavlja kćerkici
svoje velike sunčane naočale,
divi se kako joj lijepo stoje,
pa se onda zajedno smiju.

Podne u Požegi.
Za osam sati
bit će podne na drugoj polovici zemaljske kugle.
U najmoćnijoj zemlji svijeta
jedina publika na predsjedničkoj inauguraciji
bit će dvadeset pet tisuća pripadnika Nacionalne garde.
Kako volim ovu svoju malenu zemlju!

Kako volim ovaj svoj mali grad!

Vozim ka zapadu, vjetar mi puše u prsa,
svladala sam uzbrdicu do Kapelice svetog Josipa.
Evo me u uličici s imenom poznatog književnika
a broj naše zgrade – najviša ocjena.
Doista – zgrada za čistu peticu,
ulica za čistu peticu
i dan za čistu peticu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.