Sonja Smolec | U predvečerje. Šetnja gradom

 

Pun Mjesec se okačio o tiho siječanjsko nebo.

Udišem svježinu nevidljivih mrazova

rasprostrtih preko još uvijek zelenih trava

koje uporno odolijevaju, čuvaju sjećanje

na ne tako davne ljetne dane.

A gdje je jesen, pitam se? Gdje je?

Prati me odjek mojih vlastitih koraka

kao što Petra Pana prati njegova sjena.

Tišina…

…prekinuta na zavoju Draškovićeve i Jurišićeve;

škripa sraza točkova i tračnica.

U Jurišićevoj pogled na podrum. Sjećanje

na miris prženih srdelica i čaše crnog,

pomalo oporo kiselkastog vina. Ribice kod Mimice.

U kafiću Kod Milčeca, u lijevom uglu nema

mladića s gitarom koji svira evergrine i poneku novu.

Na Trgu grupe podignutih kragni i zimskih kapa

kupljenih preko Interneta skrivaju lica prolaznika.

U izlogu zaostali novogodišnji ukrasi gase se

jedan za drugim. Prodavačica razgovara na mobitel.

Plašt večeri sve prekriva; ljudi se povlače s ulica i parkova

u svoje domove, u tuđe domove, u tramvaje

koji mjere grad uzduž, od Ilice na Črnomercu

do Retkovca i Dubca, spajaju prostore i vrijeme onima

koji nemaju kamo osim u čekaonice željezničkih stanica

gdje čitaju vozne redove. Jutrima daruju teške kapke,

bolne zglobove, i poneko neugašeno svjetlo svojih nada.

Fontane i dalje mirno, postojano žubore.

© Sonja Smolec iz zbirke Pričam ti...

Ružica Soldo i Sonja Smolec dobitnice nagrade „Zvonimir Golob“

Na tradicionalnom natječaju UHBDR91.za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“ ove je godine svoje radove poslalo čak 174 autra, osim iz Hrvatske i iz Kanade, BiH, Njemačke, Švedske, Australije, Slovenij i drugih zemalja.

Prosudbeni sud u sastavu: Josip Palada, Kostadinka Velkovska i Mladen Pavković odlučio je da prvu nagradu „Veliku zlatnu plaketu Zvonimir Golob“ ravnopravno dijele književnice Ružica Soldo iz Širokog Brijega (BiH) za pjesmu „Nisam smjela“ i Sonja Smolec iz Velike Gorice za pjesmu „Tebi, čiji sam uzdah bila“.

Za njihove uratke naglašena je visoka književna razina, a prepune su maštanja o ljubavnoj sreći, ali i iznošenja bolnih sjećanja.

Lijevo: Ružica Soldo

Ružica Soldo je članica Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, završila je Filozofski fakultet u Sarajevu, novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru, a  studirala je i u Njemačkoj. Dosad je objavila 15 knjiga pjesama, dok je Sonja Smolec također članica Društva hrvatskih književnika, ali i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Više od dvadeset godina piše i objavljuje priče, romane i poeziju za odrasle i djecu koji su više puta nagrađeni ili pohvaljeni, kako u domovini, tako i u svijetu. Trenutno radi kao urednica časopisa za književnost „Kvaka“.

Natječaj se organizira u čast i slavu Zvonimira Goloba (Koprivnica, 19.2.1927.-Zagreb, 1.6. 1997.), jednog od ponajboljih hrvatskih pjesnika i ljubavne tematike.

Lijevo: Sonja Smolec

Prošle godine laureat je bio Anton Kikaš.

Marica Žanetić Malenica | 18. travnja

rođene smo istoga mjeseca na isti dan

to je biografski podatak, ništa pretenciozno

ti, Ivanna Cornelia Emilia Henrietta, stoljeće prije mene

kao izdanak dobrostojeće građanske obitelji 

djeda bana, političara i pjesnika

oca povjesničara, odvjetnika i pisca

pero ti je suđeno bilo 

samo se pitam zašto si se

učena i samosvjesna kakva si bila 

udala tako mlada, na svoj 18. rođendan 

majka je zarana tražila mi prosce, otac odlučio

bez moje volje, rekla bi mi sjetno

kad si sretan i Sunce za tobom žuri

kazala si pa svojom voljom 

zakoračila u vječni mrak -

mora da sve što si bila, sve što si imala

nije bilo dovoljno

mora da ipak nisi bila sretna

suvremenice da smo bile, draga Ivana

da sam kojim slučajem rođena u tvoje vrijeme 

učila bih pisati u majstorskoj radionici

banice naše literature 

bila bih tvoj šegrt