Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 1. travnja 2020.

GK V. Gorica | Natječaj za najpismo: Pišem ti pismo… u doba korone

Unatoč posebnim okolnostima, i ove godine Gradska knjižnica Velika Gorica po deveti put raspisuje natječaj Pišem ti pismo! Odlučili smo natječaj prilagoditi novonastalim okolnostima – dobu koronavirusa – i pozvati vas da nam šaljete svoja pisma inspirirana svojim iskustvima, a vjerujemo da vas inspiracija niti ovaj put neće iznevjeriti.

Sigurno je da se svatko od nas na drukčiji način nosi s iskustvima straha, pa i povremenim naletima panike, da svatko na drugačiji način doživljava izolaciju i socijalnu distancu koja nas udaljava od nama najbližih. Ovo je doba novih pitanja za svakog od nas u ovom vremenu koje nam naizgled ne nosi ništa lijepo, pitanja koja nas tjeraju da iznova preispitujemo sve što nam se do sada činilo tako važnim, a što iznenada postaje sasvim nebitno. Ovo je također doba u kojem se mijenjamo, nalazimo nove načine da otkrijemo ljepotu i nadu tamo gdje ju do sada nismo mogli vidjeti. Duhovna snaga koju svatko od nas mora tražiti možda i na neočekivanim mjestima, u nama samima, u novim načinima komunikacije koja nam je kao ljudima imanentna, u brizi za druge i traženju uzora u ljudima koji nam pomažu da prebrodimo ovo za sve nas teško vrijeme.

Zato vas pozivamo da kroz formu pisma izrazite i podijelite svoja iskustva u doba korone, a možete pisati svima koji su vas inspirirali, zadivili, onima koji vam nedostaju,  kao i onima na koje ste iz nekog razloga ljuti. Ovo je prilika da im uputite svoju zahvalu, divljenje, kritiku, izrazite svoj ponos… Djeci koja su prisiljena ostati u kućama dok vani buja proljeće, naporima učitelja da se odjednom pretvore u IT stručnjake kako bi se ova školska godina privela uspješnom kraju, svojim starijima koji teško izlaze na kraj sa svojom samoćom, prijateljici s kojom želite jednostavno popiti kavu, poznanici medicinskoj sestri čije je zdravstveno stanje svakodnevna lutrija, nekome svome na drugom kraju planete u vremenu kad ne možete bez propusnice otputovati ni do Siska, a kamoli u drugu državu.

Pravila natječaja su sljedeća:
  • Natječaj je otvoren od 1. do 30. travnja 2020.
  • Ovoga puta svoja pisma uputite nam putem e-maila i to na adresu pisemtipismo2020@gmail.com.
  • U obzir za nagrade ulaze sva pisma koja do 30 travnja 2020. pristignu na navedenu e-mail adresu.
  • Ove godine nagradit ćemo natjecatelje u tri kategorije: Naj pismo odraslih, Naj srednjoškolsko pismo i Naj dječje pismo.
  • Prilikom slanja pismo trebate potpisati šifrom (radi objave radova na web stranicama) te navesti kategoriju u kojoj se natječete i grad iz kojeg nam pišete.
  • Svoje osobne podatke ne trebate slati, već ćemo ih zatražiti naknadno od autora nagrađenih pisama.
  • O naj pismima odlučit će prosudbeno povjerenstvo u sastavu: književnica Nada Mihoković-Kumrić, te knjižničarke Gradske knjižnice Velika Gorica Ivana Grubačević i Morana Peranić.
  • Rezultati natječaja bit će objavljeni na web stranici knjižnice, a svi sudionici bit će osobno obaviješteni. Datum objave rezultata natječaja je Svjetski dan pisanja pisama, 11. svibnja 2020.
Nagrade (knjige) osigurava Gradska knjižnica Velika Gorica.

Ivan Taridan | Tišina

Noć tiha
Tišinom zvoni.
Motrim ju smjerno
Jer san mi ne pušta na oči.

Tamo na istoku ona sniva.
Sniva li il tako tvrdi?
Ne znam.
Mozda isto tišinu motri.

Tišino ortakinjo.
Pođi u njen dom.
Ušuljaj se i
Tiho tiho šapni joj:
Netko misli na te
Nisi sama.
Netko vidje tvoj sjaj
I sniva nježnost tvoju.
Pa eto bar u stihu
Odu ti izriče ovu.

Sladak ti šalje sanak
Da cjelovom ti vjeđe sklopi.
Da odmoriš i okrijepiš
Oko prelijepo al sneno.
Reci joj to ortakinjo tišino
Pa furi kradom.
Prije no zasja danak
Uspavanim gradom.

Jasmina Bosančić | Crvene lakirane cipele


Crvene lakirane cipele ostale su u kutiji. Stajale su pokraj vrata balkona. Stari stanari su se iselili, odnijeli svoje stvari,namještaj i kućanske aparate. Rolete na vratima od balkona spuštene su do pola. Kroz prozor dopiru jutarnje zrake sunca. 

Cipele u kutiji stoje uredno složene. Lak je još sjajan, vidi se da cipele nisu puno nošene. Možda jedanput - najviše dvaput. Laminat je svježe ulašten, prozori oprani, nema ni trunke prašine ni paučine. Cijeli stan u sebe upija sve jaču sunčevu svjetlost. Prazan, stan se čini kao da je veći no što jest. Koraci agentice za nekretnine odzvanjaju stanom kao mali bubnjevi. 

Iza sebe ostavljaju jeku. Mlada agentica uzima crvene cipele, pregledava ih. Još se osjeća onaj specifičan miris kojima odiše nova, tek kupljena obuća. Primjećuje da su cipele njezine veličine. Imaju malu šiljastu petu, vrlo su elegantne. Preobuva se u njih. Hoda po ulaštenom laminatu. Cipele za sobom ostavljaju malen, piskutav zvuk. Udobne su, mada nisu sasvim razgažene. Uto zazvoni mobitel. Agentica za nekretnine obavlja poslovni razgovor. Na brzinu se preobuva u svoje cipele. Uzima torbu, rokovnik i mobitel. Otvara vrata, izlazi i stavlja ključ u bravu, no zastaje. 

Dvoumi se. Gleda na sat. Toliko dugo žudi za crvenim lakiranim cipelama. Lijepo bi pristajale uz crnu haljinu na bijele točkice. Ali, strah je koči. Koleba se. Hoće li itko primijetiti da je uzela cipele? Tä, stari stanari su se već odavno odselili! Tko zna gdje su, možda negdje jako daleko? I tko će znati da ih je uzela? Susjedi?! Stavlja ruku na kvaku i ipak se ohrabruje. Ulazi i uzima crvene lakirane cipele. Na brzinu zaključava stan i trčećim korakom siđe niz stepenice, izlazi iz zgrade i nestaje u gradskoj vrevi.